Постови

Приказују се постови за фебруар, 2018

Kako šećer utiče na mozak

Слика
  Kako šećer utiče na mozak      Već sam pisao o štetnosti uzimanja velikih količina šećera, posebno fruktoze. Izbegavati šećer nije lako, jer on preko naših papilla za ukus na jeziku aktivira tz. System nagrade I zadovoljstva u mozgu. Snimci mozga PET skenerom pokazuju da je reakcija posle uzimanja šećera potpuno ista kao kod uzimanja kokaina. Naime, materija koja se luči u mozgu pri reakciji nagrade je dopamine. Njegovo lučenje se povećava kada uzimamo šećer, što se na PET skeneru vidi kao crvena boja. Uzimanje velikih količina šećera je zavisnost.   Kao kod bolesti zavisnosti, već predvidjenje da će se šećer uneti dovodi do povećanog lučenja dopamine (razmišljanje o slatkišima je glavni neprijatelj dijeta).   Drugi problem zavisnosti od šećera je isti kao klasičnih zavisnika od supstanci, broj receptora za dopamine u mozgu je smanjen. Toznači da je stalno potrebna veća količina supstance da se dobije isti odgovor. Zavisnost od šećera je slična kao zavis

Šta je normalno?

Слика
Šta je normalno? Problem različitosti je nerešiva enigma medicine. Još u XIX veku je francuski fiziolog Claude Bernard, otac eksperimentalne medicine, izjavio da je individualna različitost prepreka medicinskoj proceni. Kada bismo dokazali da je odstupanje od normalne vrednosti abnormalnost, lako bismo znali ko je bolestan i zahteva lečenje. Ako bi patološko bilo samo ono što odstupa od normale. Cilj lečenja bi bio lak – vratiti oboleli organ ili ćelijski sistem u normalu. Ovo shvatanje i dalje dominira u biomedicinskim naukama.. Ali abnormalnost, kako      piše filozof Sara Moghaddam-Taaheri nije pokvarena normalnost, već valitativno izmenjeno stanje organizma.   Da li su plave ili zelene oči (koje mogu da budu lako oštećene UV zracima Sunca) patološke (nenormalne) ?   Jesu li ljudi bez pigmenta (albino) bolesni? Da li je osoba sa hidrocefalusom (velikom glavom i količinom tečnosti u njoj), a visokim IQ nenormalna? Češki filozof Jiří Vácha je dao definiciju normaln

Šta je najvažnije za dug život?

Слика
Šta je najvažnije za dug život? O tome od čega zavisi dužina ljudskog života, ima dosta neslaganja. Mnogi ljudi misle da je sve u genetici (poslednje studije u Amiša u SAD pokazuju da je ovo tačno, jer oni poseduju gene koji čine da žive jedno do dve decenije duže od ostalih). Drugi čvrsto veruju da je sve u ishrani i načinu života. Mnogi ljudi će reći da pušenje ili ptererana upotreba alkohola skraćuje život,a dobra ishrana ga produžava i ovo je naravno generalno tačno. Ali, jedna velika analiza iz 2010. Daje neočekivan odgovor na ovo pitanje. Ona je uporedjivala različite faktore koji odredjuju dužinu života (vidi sliku 1). Rezultati su iznenadjujući, najvažniji faktori nisu fizičke prirode. Ljudska interakcija, pripadnost grupama i prihvaćenost je najvažniji factor dugog života. Dakle, Skandinavci ne žive dugo, samo zato jer jedu ribe Severnih mora, već zato što imaju uredjeno društvo u kome se pojedinac poštuje. Imati prijatelje i porodicu je jedan od

Psihosomatika – bolest bez bolesti

Слика
Psihosomatika – bolest bez bolesti Lekari koji se bave praktičnom medicinom znaju da priličan procenat pacijenata ima neobjašnjive simptome. Brojna istraživanja ovaj broj procenjuju na skoro 25%. Skoro 10% pacijenata misli da umire, iako lekaru ne mogu da utvrde nikakav medicinski problem kod njih. Engleska lekarka Susan O’Sullivan je prošle godine objavila knjihu o ljudima sa epilepsijom koja nije reagovala na standardnu terapiju. Njeni nalazi su zaprepašćujuči, skoro 70% ovih osoba nema epilepsiju, njihovi napadi su uzrokovani psihološkim faktorima. Iako nije psihijatar O’Sullivan kaže da se “njihovi napadi dešavaju sa razlogom. Kada nam nedostaju reči, naše telo govori – trebalo bi da ga slušamo”. Na žalost, slušanje nije cenjeno u današnjoj medicine. Anamneza, uzimanje podataka od pacijenta, je nekada smtrana polovinom dijagnoze. Danas se uzima šablonski, putem upitnika, skoring sistema i elektronskim dnevnicima. Lekari više ne razgovaraju sa pacijenti