Zašto nema više biljnih lekova?





Zašto nema više biljnih lekova?

Nedavna studija iz 2016. na 40 odraslih osoba sa osteoartritisom kolena (zapaljenje zgloba kolena)  je pokazala da obloge od ulja iz semena crnog lana (Nigella sativa)  imaju bolji efekat na bol i zapaljenje od paracetamola i ibuprofena. Ova dva leka se rutinski koriste u lečenju ovog stanja decenijama, uprkos brojnim neželjenim efektima. Paracetamol smanjuje aktivnost antioksidanasa, toksičan je za jetru, a duže uzimanje remeri sintezu neurotransmitera (dovodi do sindroma “emotivnog zombija” tj. afektivne ravnodušnosti). Ibuprofen snižava testisteron, može povećati rizik od moždanog udara, a oba ometaju stvaranje sulfata polnih hormona (ovaj process je neophodan za diferencijaciju mozga u muški ili ženski). Takodje, paracematol povećava rizik od nastanka astme, dok ga seme crnog lana smanjuje antizapaljenskim delovanjem. Zaključak pomenute studije je bio da
“obloge sa Nigella sativa uljem imaju bolji efekat u smanjenju bolova u kolenima u osoba preko 65 godina, sa osteoartritisom”.
Ulje crnog lana je nanošeno u količini od 1 ml tri puta dnevno na koleno, tokom osam nedelja. Utrljavanje je trajhalo 5 minuta.
Seme crnog lana sadrži oko 30% p-kimena (nalazi se i u semenu crnog kima).  Ova supstanca spade u monoterpene i ima brojna pozitivna dejstva. Slična su dejstva karvakrola iz timijana ili citronelola iz limuna, kao i pinena iz četinara. U časopisu Phytomedicine  iz 2013 opisana su izvrsna antizapaljenska i analgetska svojstva ovog sastojka. Nedostatak je u kratkom vremena delovanja. Takodje, ukoliko se unose velike količine, može nastati trovanje (inhibicija funkcije mitohondrija, sa smanjenim stvaranjem energije). Sve pomenute supstnce imaju jako antimikrobno delovanje. Opisano je delovanje na E.coli, stafilokok, salmonelu. P-kinen je sastojak i origano ulju, odgovoran za dobro dejstvo na bakterije (ali i gljivice). Obzirom na kratak život i potencijalnu toksičnost, lokalno dejstvo je idealno za oboljenja kao što je reumatski process u pojedinim zglobovima. Odlično dejstvo uz minimalna neželjena dejstva daju mu jasnu prednost nad paracetamolom (koji ima slaba antizapaljenska dejstva, uz umerene efekte na bol).
Postavlja se logično pitanje, zašto faramaceutska industrija ne investira u ovakvu vrstu lečenja, a posebno u lečenje bolesti različitim vrstama hrane. Postoje dva razloga. Prvi je da je neophodno ulaganje u pronalaženje mehanizma dejstva (on je poznat samo za pojedine začinske biljke ili vrste namirnica, mada se spisak stalno povećava). Drugi je još značajniji, ovako dobijene materije se ne mogu zaštiti patentom.
“Preparati majke prirode su svima dostupni, na njih nije moguće staviti patent”  Sayer Ji, osnivač Greenmedinfo sajta.
Naime, registracija jednog leka kod FDA (Američka agencija za lekove i hranu), košta do 11 miliona dolara. Da li ijedna farmaceutska kompanioja ima interes da ulaže ovoliki novac, ako nije sigurna da će mogi da povrati ovaj novac kroz patentna prava. Naime, svaka druga farmaceutska kuća će iskoristiti process registracije da I sama počne da prodaje pomenuti proizvod. Novac se može dobiti samo ako se originalni molekul izmeni hemijski na način da postaje molekul koji ima vlasnika (farmaceutsku kompaniju). Primeri su bromheksin (lek za iskašljavanje, koji je u stvari biljni alkaloid peganin kome je doata brom) ili bisakodil (popularni lek za opstipaciju, koji je dobijen iz Belladone dodavanjem jedne grupe u lancu).
Medjutim, poslednjih godina kineske i indijske farmaceutske kompanije ulažu veliki novac u istraživanje biljnih lekova, sa zadivliujujućim rezultatima. Primer je pronalazak SBEL-1 sustance u ekstraktu tradicionalnih kineskih biljaka, koji ima odlične efekte u lečenju hepatitisa C (ozbiljne bolesti jetre). Sa malaksalim pronalažanjem novih lekova, biljni lekovi će postajati sve važniji. Poslednja istraživanja antibiotika u mleku kljunara ili sastojcima košnica pčela, ukazuju da dalji razvoj novih lekova (iz prirode, u kojoj ih ima u izobilju). 


Коментари

  1. Nigella sativa je crni kim, a ne crni lan... Inace tekst je super!

    ОдговориИзбриши
  2. Tekst nije super, niti odličan.

    Pođimo od definicije biljnog leka.

    Prema Zakonu o lekovima i medicinskim sredstvima ("Sl. glasnik RS", br. 30/2010 i 107/2012), član 20., biljni lek se definiše kao "svaki lek čiji su aktivni sastojci isključivo jedna ili više supstanci biljnog porekla ili jedan ili više biljnih preparata ili jedna ili više supstanci biljnog porekla u kombinaciji s jednim ili više biljnih preparata.

    Supstance biljnog porekla iz stava 1. ovog člana jesu sve biljke u celini ili delovima, odnosno alge, gljive, lišajevi u neprerađenom, suvom ili svežem stanju, kao i određeni eksudati koji nisu podvrgnuti specifičnim postupcima prerade.

    Supstance biljnog porekla iz stava 2. ovog člana određuju se prema delu biljke koji se koristi i botaničkom nazivu u skladu s binarnom nomenklaturom (rod, vrsta, varijetet i autor).

    Biljni preparati iz stava 1. ovog člana dobijaju se ekstrakcijom, destilacijom, presovanjem, frakcionisanjem, prečišćavanjem, koncentrovanjem ili fermentacijom supstanci biljnog porekla.

    Biljnim preparatima iz stava 1. ovog člana smatraju se i mlevene ili sprašene biljne supstance, tinkture, ekstrakti, ulja, sokovi dobijeni presovanjem, kao i prerađeni eksudati."

    Isti zakon, član 21., predviđa i postojanje tradicionalnog biljnog leka, koji mora da ispunjava sledeće uslove:

    1) ima indikacije koje su karakteristične isključivo za tradicionalne biljne lekove koji su po svom sastavu i nameni predviđeni za primenu bez lekarskog nadzora radi postavljanja dijagnoze ili izdavanja recepta ili radi praćenja toka lečenja;

    2) predviđen je isključivo za primenu u skladu s propisanom jačinom i doziranjem;

    3) namenjen je za oralnu upotrebu, spoljnu upotrebu, odnosno inhalaciju;

    4) istekao mu je period tradicionalne upotrebe, odnosno proteklo je najmanje 30 godina upotrebe pre datuma podnošenja zahteva za izdavanje dozvole za lek, a od čega najmanje 15 godina na teritoriji Evropske unije;

    5) postoji dovoljno podataka o tradicionalnoj upotrebi leka, odnosno pokazano je da nije štetan pri propisanim uslovima primene, kao i da se mogu očekivati njegovi farmakološki efekti ili njegova efikasnost na osnovu njegove dugotrajne upotrebe i iskustva.

    Komitet za biljne lekovite proizvode Evropske agencije za lekove (HMPC/EMA) je izdao stotinak monografija kojima se definišu uslovi primene biljnih i tradicionalnih biljnih lekova.

    Broj ovih monografija se višestruko UVEĆAO u odnosu na broj od pre nekoliko godina i BIĆE SVE VEĆI.

    Svetska zdravstvena organizacija (WHO) je izdala komplet od 4 knjige pod zajedničkim naslovom "Monographs on Selected Medicinal Plants".
    Evropsko naučno društvo za fitoterapiju (ESCOP), takođe izdaje svoje monografije namenjene lekarima i farmaceutima kojima se takođe reguliše primena lekovitih biljaka.

    U SAD postoji American Botanical Council, koji izdaje takođe vrlo cenjene kompendijume o primeni lekovitih biljaka. Postoji i American Herbal Pharmacopoeia. U Velikoj Britaniji postoji i British Herbal Pharmacopoeia.

    Postoje i niše te "farmaceutske industrije" u kojoj je plovidba mirna, gde se ne vrte "milijarde i milijarde". Postoje hiljade farmaceutskih kuća u svetu koje se bave isključivo proizvodnjom biljnih lekova (videti definiciju iz prvog pasusa).

    Tu nikakvi patenti nisu potrebni. Otvorite bilo koju monografiju EMA i pogledajte sami: običan farmaceut može da, u prosečnoj srpskoj laboratoriji napravi većinu tih biljnih lekova. Treba vam uobičajeno laboratorijsko posuđe, vaga, etanol, voda. Prethodno, treba vam i biljni materijal farmakopejskog kvaliteta.

    Biljnih lekova IMA SVE VIŠE.

    ОдговориИзбриши
  3. Анониман27. јул 2020. 13:13

    Molim Vas, konacno se izjasnite da li je crni kim ili crni lan?? Slucajna greska sigurno nije!

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

O multiploj sklerozi

Afektivna imunologija (imunologija i emocije)

Soda bikarbona, vagus i imunitet