Hromoterapija - lečenje bojama



Hromoterapija - lečenje bojama



     Hromoterapija je deo holističke medicine, koristi boje da ostvari psihološki, fiziološki i emotivni uticaj na čoveka. Ljudi su veoma osetljivi na odredjene boje, koje im donose ili smirenost ili povećavaju agresivnost i napetost. Antički narodi su crvenu boju predstavljali kao boju života (boja vatre koja donosi toplotu, boja krvi koja teče venama itd).
     Počeci hromoterapije se vezuju za Edwina Babitta, čija knjiga The Principles of Light and Colour, objavljena 1878, opisuje koja boja ublažava koju bolest čoveka, već i kako boje deluju na biljke.Knjiga se može kupiti i sada preko interneta. Knjiga je bila pod uticajem dela dugačkog naziva koju je napisao general Augustus Pleasonton, The Influence of the Blue Ray of the Sunlight and of the Blue Color of the Sky, in Developing Animal and Vegetable Life; in Arresting Disease and in Restoring Health in Acute and Chronic Disorders to Human and Domestic Animals.
     Iz principa reagovanja organizma na boje, nastao je koncept lečenja bojama - hromoterapija. Jedan od pionira ove oblasti je bio Rudolph Steiner (osnivač antropozofske medicine, 1861 – 1925), koji u svojim predavanjima jednostavno nazvanim Boja, izlaže fundamentalne postavke ove metode.
     Danas dosta toga znamo o efektima svetlosti na funkcionisanje organizma (a većina ovih efekata se odigrava preko pinealne žlezde). Medjutim, efekat se razlikuje kada se primene različite boje (setite se u prethodnom postu o optogenomici da plava boja aktivira neurone). Takodje, intenzzitet svetla igra važnu ulogu u hromoterapiji (blistavo zelena nije isto kao nejasno zelena).
     Poslednjih godina se jedna tehnika razvijena u Rusiji od strane profesora Igora Grakova (Krasnojarsk) nametnula svojim dobrim rezultatima. Ova tehnika se naziva Virtual Scanning, koristi efekat funkcionisanja organa na prepoznavanje boja, a potom stimulaciju bojom da se organ vrati u normalno stanje funkcionisanja. Naučna evaluacija metode ja obavljena na Univerzitetu u Sankt Petersburgu od strane profesora Visočina. Virtual scanning na osnovu 10-15 minutnog testa prepoznavanja boja na ekranu kompjutera daje procenu funkcije 30 organa (3 specifična za pol).Grakov  je otkrio kako struktura procesuiranja i analiziranja u korteksu dovodi do sistematskih grešaka u prepoznavanju boja, koje se mogu koristiti u dijagnostici i terapiji. Njegove postavke su sledeće:
     Organ prenosi preciznu informaciju o svom funkcionalnom stannju mozgu, ta informacija precizno izražava stepen njegovog oštećenja, vrstu patološkog procesa. Mozak ima sposobnost da svojim signalima dovede do stimulacije obolelog organa, poboljšavajući njegovu funkciju. Obe vrste informacija - o oštećenju organa i načinu kompenzacije se nalaze deponovane u mozgu.Svaki signal ima svoj specifičan, prepoznatljiv efekat na prepoznavanje boja. Ovo znači da svaka patologija organa utiče na specifičan, precizan i prepoznatljiv način na prepoznavanje boja (ovaj test je u početku bio izmišljen da omogući  otkrivanje odstupanja u prepoznavanju boja kod različitih osoba).
     Da boje utiču na funkcionisanje mozga je poznato odavno.U jednoj novoj studiji, ispitanici su najbolje rešavali zadatke koji su bili vezani za povišen nivo pažnje, ako su najpre posmatrali crvenu boju. Ukoliko se od njih očekivala kreativnost, najbolje sui ređavali testove ako ima je najpre pokazana plava boja."Boje pojačavaju performanse," kaže autorka studije Juliet Zhu, psihologa sa Univerziteta u British Columbia.
     Poznato je da crvena boja povećava privlačnost hrane i povećava seksualno uzbudjenje. Ali, ona ometa više intelektualne delatinosti, povećavajući rešavanje manje složenih zadataka. Kada su  The Blackfriars Bridge (gvozdeno, dcrni most preko Temze u Londonu) prefarbali u zleno, stopa samoubistava skokom sa njega je pala za oko 30%. Pink ima stimulišući efekat na žene, a zelena boja na muškarce.
     Slika 1. Talasna dužina i energetski potencijal različitih boja. Obzirom da 85% senzornih utisaka dolazi od čula vida, jasno je da će frekvenca boja utiča na moždane talase ljudi. 


    

      Slika 2. Efekat boja na raspoloženje i pažnju.

Коментари

Популарни постови са овог блога

O multiploj sklerozi

Afektivna imunologija (imunologija i emocije)

Soda bikarbona, vagus i imunitet