Homeopatija - I deo




Homeopatija - I deo

Novinari me često pitaju da li verujem u homepatiju i zašto. Principi homeopatije izgledaju kao da se rugaju našoj današnjoj nauci. Mislim da najveći deo nepoverenja potiče iz nedovoljne upućenosti. Kako kaže ser John Weir (jedan od najeminentijih alopatskih i homeopatskih lekara): "Verujem da je ono što sprečava ljude da prihvate homeopatiju neznanje... Pošten čovek koji se upozna sa činjenicama, ne može da odbije da ih prihvati. Istina zahteva da je prihvatitite i ne nudi alternativu".On je bio lekar kraljevske Englekse porodice, izlečio je homepatijom Džordža VI (oca kraljice Elizabete), i od tada se čitava kraljeska porodica leči homeopatijom. Ovo ide dotle da se i kraljevski psi (škotski korgiji), takodje leče homepatijom.Kraljica Elizabeta II je dola na presto 1952 i zaštitnik je Roayal London Homepathic Hospital, za čiju rekonstrukcijuje dala 2005. godine čak 35 miliona funti. U 2010 godini bolnica je promenila ime u Royal Hospital for Integrative medicine.
Porodica Rockefeller i Tina Turner spadaju u mnoge poznate ličnosti koje se leče homeopatijom. Ideje homepatije potiču od starih Grka. Još je Hipokrat imao ideju da se slično sličnim leči. Ali, homepatiju kako se danas primenjuje je definisao Samuel Hahnemann sredinom XIX veka. Hahnemann je utvrdio da lek za malariju (kinin), izaziva simptome slične malariji kada se  u maloj dozi dajej zdravom čoveku. On je pretposavio da će davanje malih doza materija koje izazivaju simptome bolesti, kod bolesnika dovesti do izlečenja.  Tako je nastao osnovni princip homeopatije - slično se sličnim leči.




Slika 1. Saumel Hahnemann, otac homeopatije. Slavu je stekao terapijom kolere malim dozama kamfora u epidemiji koja je harala Evropom, i tada je homepatija stekla mnogo pristalica (i još više neprijatelja). Broj umrlih u grupi lečenih homeopatijom je bio izuzetno nizak u odnosu na ostale videove terapije.Sličan efekat se javio tokom eidemije žute groznice u Americi 1978. U epidemiji meningokoknog meningitisa u Brazilu, 18 640 ljudi je dobilo visoko razblaženje meningokoka kao profilaksu, dok 6 430 nije dobilo nikakvu profilaksu. U grupi koja je dobila profilaksu homeopatijom javila su se 4 slučaja meningitisa, prema 32 u netretiranoj grupi.


Homeopatija zdravlje definiše kao oslobadjanje bola na fizičkom planu, konfuzije na mentalnom i patnje na emotivnom. Bolesti su poremećaji stanja ravnoteže vitalne snage organizma, a ne samo fiziko-hemijskih oštećenja tkiva.  Funkconalne promene prethode strukturnim. Bolest i zdravlje su dva kraja istog spektra. Lekari često smatraju simptome kao suštinu bolesti i smatraju da ako ih uklone, izlečiće bolest. Ovo je kao to bi problem sa lampicom za ulje koja svetli u kolima isključili i tako rešili problem nedostatka ulja u motoru. Sama reč simptom potiče od grčke reči i znači "nešto što je udruženo sa nečim drugim". Simptomi su signal da se nešto dešava u organizmu. Doktor 
Walter B. Cannon, je 1942 godine objavio knjigu Mudrost tela (The Wisdom of the Body). Ova klasična medicinska knjiga opisuje simptome kao pokušaj organizma da se izbori sa stresom ili infekcijom. Selley (otac teorije stresa i adaptivne reakcije na njega) je prihvatio Wilsonove ideje.Današnja fizika prihvata koncept da i živi i neživi sistemi imaju unutrašnju sposobnost da se samorganizuju i samoizleče.  Ova ideja o naporima da se održi balans (homeostazarekli bi fiziolozi) i da se postigne viši nivo stabilnosti je opisana u knjizi dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, Ilje Prigogina "Red iz haosa" (Order Out of Chaos). Erich Jantsch u knizi "Samoorganizujući univerzum" (The Self-Organizing Universe) dalje razradjuje ovu ideju.
Nova istraživanja su pokazala da povišena temperatura predstavlja napor organizma da se sam izleči. Fiziolog Matthew Kluger sa Univerziteta u Mičigenu je pokazao da je temperatura mehanizam, kojim se organizam priprema za odrbranu. Temepratura dovodi do porasta broja belih krvnih zrnaca, interferona (antivirusne materije) i aktiviranja drugih mehanizama odbrane.Temperatura dakle nije samo simptom bolesti, već i mehanizam kojim se telo brani. Slično je sa drugim simptomima. Kašalj izbacuje štetne agense iz pluća i disajnih puteva, proliv eleiminiše bakterije i viruse brzo iz creva. Gnoj je način da se izbace mrtve čelije organizma i uzročnika infekcije.
Princip da su simptomi način odbrane je važan, jer lekari često prepisuju lekove koji suzbijaju simptome. U slučaju povišene temperature ili kašlja, ovo može biti štetno. 
 

1. Princip sličnosti (Similia Similibus Curenturtj. slično se sličnim leči ili klin se klinom izbija kako kaže naša posleovica). Lek koji pri davanju iziaziva odredjene simptome, najbolji je za lečenje bolesti te bolesti. Stoga se lekovi koji se biraju u homeopatiji najpre probaju na ljudima (ovo se zove proving, čita se pruving). Ideja nije nova. Pominje se u Ajurvedi (kao i skoro sve što je spiritualno). Ovaj princip se zove Tadartakari Čikitsa (lečenje sličnim) i razlikuje tri tipa sličnosti, sličnost leka sa bolešću, sličnost leka sa uzrokom bolesti i sličnost sa oba.
Crveni luk izaziva suzenje očiju i curenje sekreta iz nosa. Kod alergije su prisutni slični simptomi, pa se luk koristi u lečenju alergijskih oboljenja (homepatski lek allium cepa). Bršljan nadražuje kožu, izaziva osećaj žarenja, pojavu vezikula. Stoga se koristi u lečenju herpesa, opekotina, ekcema, alergije, artraitisa (homeopatski lek rhus tox). Ubod pčele dovodi do otoka i bola, pa se njen ekstrakt koristi za otečene i bolne krajnike (Apis Mellificia). Kafa se pije da ljudi ostanu budni. U malim količdeluje na nesanicu (coffea cruda). Belladonna, a homeopatski lek, koristi se u lečenju šarlaha, jer daje slične simptome kao šarlah. Prekomerni unos soli može dovesti do hipertenzije, ali minimalne količine soli (Natrum Mur) kao heompaatski preparat leče hipertenziju.
Ovakvih primera ili mnogo, ali ih ima i u konvencionalnoj medicini. Ritalin (metilfenidat) je amfetaminski psihostimulans, ali se koristi za lečenje hiperaktivnosti u pedijatriji. Hioscijamin, koji izaziva grčeve u crevima, daje se sa uspehom kod iritabilnog kolona.
Medjutim, slično današnjoj medicini, koja pokušava da tretman prilagodi svakom pacijentu ("personalizovana medicina"), homeopatija ukazuje da se ne može isti lek mahnički primeniti kod svih obolelih. Individualizacija u smislu izbora leka, kao i primenjene doze je osnovna karakteristika homeopatije. Ovo dovodi do drugog principa homepatije:
2. Zakon minimalnih doza. Terapijska doza mora biti takva da izazove blago prolazno pojačavanje simptoma, a da nikada ne izazove nove simptome. Ovo je u skladu sa matematičkim principom (Zakon minimalnog delovanja) francuski matematičar Moreau de Maupertius (Veličina delovanja koje izaziva promene u prirodim mora biti uvek minimalna, nemerljiva".
Postoji nekoliko skala jačine u homepatiji. Sam Hahnemann je koristio C skalu, a izmedju dve vrednosti stepen razblaženja je 100 puta. Tako 2C rastvor sadrži supstancu koja je razblažena 100 puta, a potom se ponovo razblažava još 100 puta (tako da se radi o razblaženju supstance od 10 000).
6C rastvor podrazumeva razblaženje originalne materije 100−6 = 10−12. Što je materija više razblažena, ona ima višu potenciju, jače dejstvo. Krajnji produkt često skoro da ne sadrži originalnu materiju.
neke homeopate koriste decimalnu skalu (D ili X skalu), gde je razblaženje 10 puta izmedju dve koncentracije. Lako je shvatiti da je jačina u D skali jačina C skale, podeljena sa 2.


X skala
C skala
Odnos
Napomena
1X
-
1:10
Niska potencija
2X
1X
1:100

6X
3C
10−6


8X
4C
10−8


12X
6C
10−12


24X
12C
10−24

Postoji 60% mogućnosti da postojineki molekul originalne materije
26X
13C
10−26

Ako se razblaženje čini samo vodom, nema više molekula materije u leku
60X
30C
10−60

Ovo razblaženje znači da bi bilo potrebno dati 2milijarde doza u sekundi kod 6 milijardi ljudi da neko dobije jedan molekul origik+nalne materije

Slika 2. Skala razblaženja u heomeopatiji.  


Ne slažu se sve homeopate oko potencija (jačina rastvora) u lečenju odredjenih bolesti. Hronične bolesti se obično leče sa nižim potencijama (6X ili 6C), a akutne sa višim (30X ili 200 C). U slučaju nedoumice koju koncentraciju da koriste, većina homepata koristi 6X (ovo ćete najčešće videti na bočicama kod novopečenih homeopata). Homeapatski lekovi bi trebalo da se naslone na nepce, a pre uzimanja ne prati zube ili koristiti jake začine ili kafu. 






Коментари

  1. Odličan tekst, kao i drugi i treći deo! Ako već dugo 60% stanovnika Nemačke koristi homeopatske lekove, vreme je bilo da i u Srbiji neko sa Vašim znanjem i autoritetom napiše tačne i afirmativne činjenice o ovoj komplementarnoj metodi lečenja, drugoj na svetu po zastupljenosti.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

O multiploj sklerozi

Afektivna imunologija (imunologija i emocije)

Soda bikarbona, vagus i imunitet